|
Ovih smo dana bila nešto zauzeta pa nisam ništa pisala na blog i jaaako mi je žao zbog toga!
Zadnje dvije svirke su prošle dobro, nije bilo nikakve tuče, čudno... u zadnje vrijeme samo tuče izazivamo poslije koncerta... no, nećemo o tome 
Ispričavam se na krivoj informaciji za svirku u Donjem Miholjcu... nisu svirali Nedostatak Memorije i Milost, već Trench Mortar (Našice), Portman (Našice), Milost (Đurđenovac ili Donji Miholjac, na kraju nisam skužila...) i mi (Pleternica, koja je inače neko svetište...
...bljak... nisam to ni znala...).
Evo što je Pero iz Trench Mortar-a napisao u nekim školskim novinama:
PORTMAN - Šećer na kraju… Svima iz Našica i okolice veoma je poznat naziv
Portman. Bend
koji veoma cijenim i koji je po mom mišljenju najbolji, najambiciozniji i najuporniji
bend koji
koji trenutačno i najaktivnije djeluje na našičkoj underground sceni. Bend su
osnovali prije
nešto više od dvije godine Ivan Kukuljević (studira zaštitu na radu na strojarstvu i
brodagradnji u ZG-u) na bubnjevima, Davor Kavicki (završio poljoprivrednu srednju
školu u
Našicama, trenutno je maximalno posvećen svirci) svira gitaru i Martin Odrljin (ETF u
Osijeku)
svira bass. Iza ovog benda stoje brojni nastupi, demo snimke i, nećete vjerovati, 36
fenomenalnih
pjesama na koje nitko nije ostao ravnodušan. A ni neće… Pjesme se jednostavno
zovu po
njihovom poretku stvaranja: prva, druga, treće… i sve tako do trideset i pete.
Par pjesama
imaju imena, a neke su odlično odsvirane obrade: Jingle Bells u udarnoj verziji koja
vas natjera
na poganje i kasapljenje ljudi oko sebe, te popularna techno stvar 90-ih –
Children… U
početku bijaše to metal. Članovi benda su dolazili i odlazili – od druge
gitare, preko
DJ-a, sve do do mase različitih pjevača koji se očito nisu pokazali dovoljno dobrim,
tj. nisu
ono što bend traži. Tako da je na kraju ostala početna postava, koja što se mene
tiče
može najbolje i najkvalitetnije raditi i voditi ovaj bend u nove radne pobjede. Iako
treba
zahvaliti Ivanu Gelenciru, zvanom Gelo iliti Gellas, kao drugoj gitari, koji je puno
toga stvorio i
napravio za ovaj bend… Otisao je, naime, iz osobnih razloga… Hvala ti
Gelooooo!!! J I
sve se to najednom polako počelo pretvarati u tu neku zaraznu vrstu glazbe, koju bi
mogao
okarakterizirati kao nekakav alternativni rock, sa istaknutim i upečatljivim
dijelovima
nabrijanima nekom cudnom glazbenom ljubavi i optimizmom, što na bassu, što na gitari,
što na
bubnjevima. Članove prati duga povijest sviranja, dečki se super slažu i sve su
bolji, što
se očituje iz dana u dan kad nas kao najužu ekipu na probama ostavljaju bez daha. Ja
bi ovaj
bend mogao hvaliti do sutra, ali nemam toliko mjesta – iako bi volio da imam,
jer ako itko to
zaslužuje, to je onda Portman…
TRENCH MORTAR – nakon dugih svađa, prepirki i raznih prijedloga (preko njih
20-ak) ovo ime
ispostavilo se dovoljno zvučnim i sasvim odgovarajućim za ovaj bend. definitivno je
najbrži
i najžešći našički bend na sceni i sviraju nihilistički grind-core (pa si vi sad
mislite…). Jedna od specifičnosti ovoga benda je anti-ratna tj. anti-politička
nastrojenost benda, a čine ga slijedeći članovi: Ivan Bandić (4.polj) na gitari,
Matko
Pavlić (4.a og) siluje one jadne bubnjeve, Ivan Hajek (završio školu primjenjenih
umjetnosti u
OS-u, trenutno služi civilni rok u OŠ Dore Pejačević) svira bass gitaru i Petar
Grdić, tj.
ja (3.b og) pjeva (vrišti, skviči i zapomaže) u mikrofon. „Trench mortar“
postoji
negdje od početka šk.godine 2006./2007. tj. od 8. ili 9. mjeseca protekle godine.
Zasad imaju 4
gotove stvari i jednu obradu, a teme i „melodije“ za barem još isto
toliko
slijedećih pjesama sjede u našim glavama i čekaju da se pokažu u najboljem svijetlu.
U planu
su i brojni nastupi, snimanje demo albuma i učestalost u radu i promociji benda, i to
ne samo
unutar naših granica, već planiraju proširiti svoju glazbu, naklonosti, ustrojenja i
ideje na
internacionalnoj razini. Ali sve to stoji ukoliko se te ambicije održavaju unutar
underground
scene.
eto malo da izreklamiram naj ekipu
13.4.2007. - Portman i Nedostatak Memorije su svirali s nama u Požegi. Nije baš bilo napunjeno,l judi u Požegi nas ne vole... znate kak se kaže: "Nitko nije prorok u svom kraju!"
I baš smo sretni zbog toga
prodano oko 80 ulaznica...
Nama je bilo supač u backstageu... jeli smo kekse i flips... hihihi...
Ne morate sve čitat... ovo nam je najduži post da sada... čitajte ak vam se da...
|
